Završetkom ratova za oslobođenje od osmanlijske vlasti (1683.–1699.) oslobođen je veći dio hrvatskih zemalja, područje Hrvatske do Une i južno od Velebita te Slavonija s većim dijelom Srijema. Veći dio oslobođenoga hrvatskog teritorija bio je integriran u Vojnu krajinu, organizirani obrambeni sustav od Osmanlija pod upravom Dvorskoga ratnog vijeća, dok su manji dijelovi ostali pod zapovjedništvom hrvatskoga bana. Sredinom 18. stoljeća prestala je obrambena funkcija Vojne krajine te se hrvatsko plemstvo nadalo da će njihovi posjedi ponovno biti uključeni pod ingerenciju Hrvatskoga sabora i bana. Međutim, to se nije dogodilo te je Vojna krajina postala golema habsburška vojarna pukovnijskoga tipa na otvorenom prostoru.[3] Unatoč minuloj osmanlijskoj opasnosti, vidljive su određene teritorijalne, društvene i političke promjene na novooslobođenom hrvatskom području, poput izmjena granica, opustošenosti starih naselja, ali i naseljavanja stranih plemićkih obitelji (Odescalchi, Hilleprand Prandau, Eltz i dr.) od strane austrijske vlasti, što je dovelo do slabljenja moći domaćega plemstva te do jačanja višestoljetnoga otpora bečkom apsolutizmu. Područje Hrvatsko-slavonske Vojne krajine obuhvaćalo je gotovo polovicu hrvatskoga teritorija. Iako je činila sastavni dio Kraljevine Hrvatske i Slavonije, ostala je izvan vlasti Hrvatskoga sabora sve do 1873. godine, kada je započet proces razvojačenja, odnosno do 1881. godine, kada dolazi do sjedinjenja s civilnom Hrvatskom.[4]
Godine 1758. carica Marija Terezija, uslijed kriza i ratova koji su tijekom njezine vladavine zahvatili područje Habsburške Monarhije, provela je modernizaciju austrijskih oružanih snaga osnivanjem Glavnoga stožera intendanture austrijske vojske (Generalquartiermeisterstab) pod zapovjedništvom maršala Franza Moritza von Lacyja (1725.–1801.). Bila je to prva vojna ustanova koja se, među ostalim, bavila i sustavnom izradom topografskih karata. Zbog cijeloga niza provedenih državnih, društvenih i odgojno-obrazovnih reformi, poput profesionalizacije vojske te pohađanja vojnih i umjetničkih škola, ubrzo su stvoreni uvjeti za provođenje prve ili jozefinske topografske izmjere svih zemalja Habsburške Monarhije (1763.–1787.), nazvane po Josipu II., rimsko-njemačkom caru.[5] Veći dio civilne Hrvatske i Slavonije, kao i Hrvatsko-slavonske Vojne krajine, bio je od 1774. do 1785. godine obuhvaćen premjerom, dok je premjer područja priobalne Istre i Dalmacije izostavljen.[6] Zahvaljujući prvoj topografskoj izmjeri, austrijska kartografija ostvarila je znatan uspon i zavidne rezultate na području svjetske kartografije, s vremenom se usavršavajući upotrebom novih mjerničkih metoda te otkrivajući brže i učinkovitije tiskarske tehnike, što je u konačnici rezultiralo izradom i reprodukcijom geografskih karata visoke kvalitete.
Jedan od najboljih kartografskih prikaza hrvatskih zemalja izrađen na temelju podataka prve topografske izmjere, a čuva se u Zbirci, jest karta Kraljevine Ugarske s vojnim i civilnim dijelovima Hrvatske i Slavonije naslova
Mappa generalis regni Hungariae partiumque adnexarum Croatiae, Slavoniae et confiniorum militarium (inv. br. HPM/PMH-3895). Kartu je u Pešti 1806. godine izradio ugarski kartograf i vojni inženjer János Lipszky uz pomoć Hrvata Mirka Danijela Bogdanića.
Jozefinske karte s topografskim opisima vrlo detaljno prikazuju reljefne oblike, hidrografsku mrežu, vegetaciju, prometnice, naselja, toponime te upravno-teritorijalni ustroj, a izrađene su u ondašnjem mjerničkom sustavu (
Zoll ili bečki palac na karti je zapravo prikazivao 400 bečkih hvata ili
Wiener Klafter koji odgovara današnjem mjerilu 1 : 28 800). Zbog vrlo opsežnoga geodetskog i kartografskog pothvata izrađene su karte sve do 1864. godine smatrane državnom i vojnom tajnom. Tijekom prve topografske izmjere austrijski mjernici i inženjeri radili su i na izradi katastarskih karata te planova zemljišnih posjeda Habsburške Monarhije, tzv. jozefinskoga katastra. Međutim, katastar nije obuhvatio sve hrvatske zemlje, već samo područje Hrvatsko-slavonske Vojne krajine, Rijeke i jednoga dijela Primorja.
[7]
Primjena novih spoznaja i tehnika rezultirala je daljnjim razvojem austrijske kartografije, što je vidljivo na kartama izrađenima tijekom druge topografske izmjere (1806.–1869.), nazvane
franciskanske, po Franji I., austrijskom i rimsko-njemačkom caru. Tada je u Beču 1856. godine izrađena i opća karta Austrijskoga Carstva –
General Karte des Oesterreichischen Kaiserstaates mit einem grossen Theile der angrenzenden Lӓnder (inv. br. HPM/PMH-9985 – HPM/PMH-10003/a) – autora i ravnatelja Carskoga i kraljevskoga Vojnogeografskog instituta Josefa von Schede, temeljena na novim topografskim izmjerama. Schedina karta smatra se jednim od najboljih kartografskih prikaza zemalja Austrijske Carevine 19. stoljeća. Za Hrvatsku je najvažnija druga topografska izmjera jer su njome bile obuhvaćene sve hrvatske zemlje (izmjera Istre i Primorja 1821.–1824., Dalmacije 1851.–1854. te Hrvatske, Slavonije i Vojne krajine 1865.–1869.), što je rezultiralo izradom topografskih karata po listovima s prikazom hrvatskoga teritorija.
[8]
Franciskanske karte nisu se uvelike sadržajno razlikovale od karata
jozefinske izmjere, iako su izrađivane i u sitnijem mjerilu. Topografske karte prve i druge izmjere imale su prvenstveno vojnu primjenu, međutim 1810. godine dolazi do ukinuća njihovog tajnog korištenja na području Monarhije te je donesena odluka o njihovu tisku i slobodnom izdavanju, čime one dobivaju i civilnu važnost.
[9] Unatoč postepenoj civilnoj primjeni
franciskanske i
jozefinske karte bile su klasificirane kao državna i vojna tajna sve do 1864. kada je s njih ukinuta oznaka tajnosti uslijed čega dobivaju sve veću ulogu u civilnom sektoru.
[10] Sustavna katastarska izmjera svih hrvatskih zemalja s potpunim uvidom u gospodarsko i infrastrukturno stanje, a koja je rezultirala prvim
franciskanskim katastrom, obavljana je u razdoblju od 1818. godine po etapama (područje Istre 1818.–1822., Dalmacije 1823.–1838., civilne Hrvatske i Slavonije te Hrvatsko-slavonske Vojne krajine 1847.–1877.).
[11]
Također, u ovom se razdoblju može pratiti povijest nastanka te djelovanja Carskoga i kraljevskoga Vojnogeografskog instituta u Beču. Može se spomenuti godina 1800., kada je u Milanu tijekom francuske uprave na području sjeverne Italije osnovana preteča vojnogeografskoga instituta –
Deposito della guerra (ratna čuvaonica). Spomenuta ustanova bavila se prikupljanjem, čuvanjem i izradom karata. Ranije je rečeno da se u fundusu Zbirke čuva upravna karta Italije iz 1813. godine naslova
Carta amministrativa del Regno d’ Italia co’ suoi stabilimenti politici, militari, civili e religiosi (inv. br. HPM/PMH-9582) u izdanju milanskoga Instituta. S obzirom na odluke Bečkoga kongresa iz 1815. godine i mnogobrojne teritorijalne promjene na području Europe, vidljiv je interes austrijskih vlasti za daljnji razvoj milanske kartografske ustanove, koja je promijenila ime u Geografski institut. Stoga su 1839. godine preseljeni kompletna kartografska oprema i materijal milanskoga Instituta u Beč, gdje dolazi do spajanja s novoosnovanim Carskim i kraljevskim Vojnogeografskim institutom (K. u. K. Militärgeographisches Institut).
[12]
Rad bečkoga Instituta bio je prvenstveno usmjeren na izradu karata Habsburške/Austro-Ugarske Monarhije u različitim mjerilima, među kojima se može spomenuti i niz specijalnih karata
[13] u mjerilu 1 : 75 000, tiskanih za vojne potrebe. Carski i kraljevski Vojnogeografski institut nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije mijenja naziv u Kartografski institut te nastavlja s radom neposredno pred izbijanje Drugoga svjetskog rata.
Krajem 19. stoljeća Austro-Ugarska je Monarhija, provodeći teritorijalnu politiku širenja na zemlje jugoistočne Europe, potajno slala vojne kartografe u Bosnu i Hercegovinu, sa zadatkom kartografiranja dijelova Bosne i Hercegovine koji nisu bili prikazani na topografskim kartama. Austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine 1878. te aneksijom 1908. godine, kada Bosna i Hercegovina postaje dio državno-pravnoga sustava Monarhije, mjernički poslovi obavljani su s ciljem što kvalitetnije izmjere cjelokupnoga teritorija Bosne i Hercegovine.
[14]
Poslovi izmjere i kartografiranja spomenutoga teritorija obavljeni su tijekom treće ili
francjozefske topografske izmjere svih zemalja Austro-Ugarske Monarhije (1869.–1887.), nazvane po austrijskom caru Franji Josipu I. Veći broj karata izrađenih krajem 19. i početkom 20. stoljeća s tematskom odrednicom i prikazom austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine čuvaju se u fundusu Zbirke, primjerice opća karta naslova
General – Karte / von / BOSNIEN UND DER HERCEGOVINA (HPM-101407 – HPM-101408). Također, karte i planovi s prikazanim položajima austrougarske vojske i zaposjedanjem pojedinih gradova Bosne i Hercegovine nastalih nakon 1878. godine preuzeti su iz fundusa nekadašnjega Narodnog muzeja (inv. br. HPM/PMH-9628 – HPM/PMH-9646). Može se spomenuti da su katastarski planovi ranijih izmjera i danas u upotrebi u Bosni i Hercegovini, ali i u pojedinim dijelovima Srbije i Crne Gore.
U fundusu Zbirke čuva se darovana topografska karta bez naslova, izrađena tijekom treće topografske izmjere, iz 1885. godine, s prikazanim područjem Banske Hrvatske, od Medvednice i Moslavačke gore do Zrinske i Petrove gore (inv. br. HPM-102519), a koja je bila u vlasništvu unuka Metela Ožegovića (1814.–1890.), hrvatskoga političara, preporoditelja i baruna iz plemićke obitelji Ožegović Barlabaševački.
Francjozefske karte bile su prve topografske karte namijenjene i široj javnosti, s prikazom cjelokupnoga hrvatskog teritorija, a čiji su pojedini listovi u upotrebi i danas.
[15]
Ovdje se može izdvojiti desetak planova s prikazom bitaka iz Prusko-austrijskoga rata 1866. godine, npr. naslov
Plan zu den gefechten bei Münchengrätz 28. Jun 1866. (inv. br. HPM/PMH-19732), zatim pozamašni broj specijalnih karata izrađenih na temelju treće ili
francjozefske topografske izmjere s prikazom dijela hrvatskoga teritorija (HPM/PMH-5362 – HPM/PMH-5438) te specijalna karta područja S. Dona di Piave, izrađena tijekom posljednjega austrougarskog prodora preko rijeke Piave 1918. godine (inv. br. HPM/PMH-12578).
U odnosu na
jozefinske i
franciskanske karte, vidljive su određene promjene na
francjozefskim kartama. Primjerice, od načina na koji je prikazan cjelokupni kartografski sadržaj, uključujući bogatstvo toponima, do označavanja visinskih reljefnih razlika koje su tada prvi put prikazane.
[16] Austro-Ugarska Monarhija pokrenula je 1896. godinu četvrtu ili
Beckovu preciznu izmjeru na temelju novih geodetskih i kartografskih saznanja, ali zbog izbijanja Prvoga svjetskog rata ta izmjera nije završena.
[17]
Proučavanjem dokumentacije Zbirke i inventarnih knjiga uočeno je da je otkupljeno više kartografske građe Carskoga i kraljevskoga Vojnogeografskog instituta u Beču, što svjedoči o položaju i ulozi hrvatskih zemalja tijekom višestoljetne zajedničke teritorijalne, državno-pravne te kulturne povijesti. Uglavnom se radi o otkupima specijalnih karata s određenim listovima hrvatskoga teritorija tiskanih krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a također je zastupljena i kartografska građa iz razdoblja Prvoga svjetskog rata. Može se spomenuti i plan Doberdoba (inv. br. HPM/PMH-15900) s prikazanim talijanskim ratištem na rijeci Soči i obrambenim položajima V. sočanske armije pod zapovjedništvom generala Svetozara Borojevića iz jeseni 1915. godine te pregledna karta s prikazanim rasporedom postrojbi na području XIII. zagrebačkog korpusa tijekom 1918. godine naslova
Übersichtskarte über die Dislokations und Unterkunftsverhällnisse der Truppen im Militӓrkommandobereiche Zagreb (inv. br. HPM/PMH-15877).
Dvadeset tiskanih sekcija specijalne (topografske) karte Austro-Ugarske Monarhije iz razdoblja Prvoga svjetskoga rata s prikazom područja Galicije i Bukovine darovao je Hrvatskom povijesnom muzeju domobranski časnik Ivan Henneberg, sudionik Prvoga svjetskog rata (inv. br. HPM-83733 – HPM/PMH-83752). U
Dokumentarnoj zbirci I Hrvatskoga povijesnog muzeja, među širom ostavštinom Vladimira Horvata čuvaju se četiri topografske karte s listovima sočanske bojišnice naslova
Trient,
Rovereto-Riva i
Gorizia (inv. br. HPM/PMH-22383 – HPM/PMH-22386).
Završetkom Prvoga svjetskog rata i raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. znatan broj kartografskih prikaza iduće je godine Narodnom muzeju predala demobilizirana carska i kraljevska Varaždinska pješačka pukovnija br. 16. Ovdje se mogu izdvojiti važnije karte poput nekoliko svezaka općih karata srednje Europe s različitim brojem listova, naslova
General Karte von Central Europa (inv. br. HPM/PMH-9670 – HPM/PMH-9692, HPM/PMH-9693 – HPM/PMH-9715, HPM/PMH-9716 – HPM/PMH-9738, HPM/PMH-9739 – HPM/PMH-9761, HPM/PMH-9762 – HPM/PMH-9782, HPM/PMH-9783 – HPM/PMH-9798, HPM/PMH-9799 – HPM/PMH-9818, HPM/PMH-9819 – HPM/PMH-9841, HPM/PMH-9842 – HPM/PMH-9853/a, HPM/PMH-9872 – HPM/PMH-9896/a, HPM/PMH-10004 – HPM/PMH-10031), te opća karta Austrijske Carevine
General Karte des Oesterreichischen Kaiserstaates mit einem grossen Theile der angrenzenden Lӓnder autora Josepha von Schede (inv. br. HPM/PMH-9985 – HPM/PMH-10003/a).
[3]Buczynski: 1997., 9, 15-16; Hrvatski povijesni atlas: 2018., 198.
[4]Pandžić: 1988., 20; Vojna krajina, http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65199 (12.3.2021.).
[5] Frangeš: 2012., 29.
[6] Ibid., 32., 37.
[7] Pahernik: 2012., 20, 23; Frangeš: 2012., 30, 32‒37, 48.
[8] Frangeš: 2012., 41‒44.
[9] Marković: 1993., 306.
[10] Frangeš: 2012., 32.
[11] Ibid., 44‒46.
[12] Frangeš: 2012., 40; Almer: 2008., 77‒79.
[13] Drugi naziv za topografske karte u mjerilu 1 : 75 000.
[14] Marković: 1993., 341‒342, 346.
[15] Frangeš: 2012., 47.
[16]Lapaine, Tunjić, Frančula: 1997., 56.
[17] Frangeš: 2012., 47.