Izdanja

Izdanja vojnogeografskih instituta u Kartografskoj zbirci Hrvatskoga povijesnog muzeja

U Kartografskoj zbirci Hrvatskoga povijesnog muzeja koja je formirana 1980. godine kao zasebna muzejska zbirka čuvaju se karte, planovi i atlasi nastali u razdoblju od 16. pa sve do kraja 20. stoljeća. Do 1980. godine kartografski prikazi bili su dio drugih muzejskih zbirki, poput Zbirke slika, grafika i skulptura te Dokumentarne zbirke I, ali i dio muzejskoga knjižničnog fonda. Najveći dio Zbirke, koja broji više od 2000 primjeraka, predstavljaju karte hrvatskih zemalja kroz povijest, prikazujući povijesne procese i događaje, povijest granica i upravno-teritorijalnoga ustroja te gospodarskoga i kulturnoga razvitka Hrvatske.^[1] Iako je Kartografska zbirka formirana osamdesetih godina prošloga stoljeća, još iz vremena djelovanja Narodnoga muzeja (1846. g.) može se pratiti način nabave građe. Karte su ulazile u muzejski fundus putem otkupa, darovanja i predajom, a u Zbirci se nalaze i karte čija provenijencija ulaska u fundus nije poznata. Na temelju prvih inventarnih popisa Narodnoga muzeja, kojega je Hrvatski povijesni muzej sljednik, vidljivo je da su karte prikupljane od godine osnutka Muzeja iz raznih europskih antikvarijata u Beču, Leipzigu, Lienzu, Berlinu, Pragu, Frankfurtu itd. Daljnjem sabiranju kartografske građe za potrebe muzejskoga fundusa pristupilo se sustavno i ciljano, a što je nastavljeno i danas, prema načelima poslanja rada nacionalnoga muzeja putem ostvarenih otkupa i darovanja. Iz Zbirke valja izdvojiti kartografsku građu s prikazima europskih te hrvatskih zemalja u izdanju nekadašnjega Carskog i kraljevskog Vojnogeografskog instituta u Beču (K. u. K. Militärgeographisches Institut) i Vojnogeografskoga instituta u Beogradu (danas Vojnogeografski institut „General Stevan Bošković“). Riječ je o 1134 kartografskih prikaza^[2] , od kojih se njih 815 odnosi na topografske i tematske karte, planove te jedan priručnik za lakše „čitanje i razumijevanje“ karata naslova „Übungsblätter für den Unterricht im Kartenlesen“ u izdanju Carskoga i kraljevskog Vojnogeografskog instituta u Beču, a 317 topografskih karata i dva atlasa izdani su u Vojnogeografskom institutu u Beogradu. Topografske karte, kao vrsta kartografske građe u izdanju dvaju spomenutih instituta, u fundusu Zbirke zastupljenije su u odnosu na karte nekih drugih izdavača (npr. Artaria & Co., Freytag & Berndt, Knjižara Lavoslava Hartmana (Kugli i Deutsch) itd.) te se samim time odabir kriterija oko izbora, katalogizacije i prezentacije građe neizravno nametnuo. Nadalje, radi brojčane zastupljenosti, ali i neujednačenosti u različitim dimenzijama topografskih karata te radi praktičnosti prikaza njihova je prezentacija ostvarena u virtualnom obliku. Izdanja navedenih izdavača, a koja čine dio fundusa Zbirke, objavljivana su u razdoblju od početka 19. stoljeća do 1980-ih godina, a djelovanje obaju instituta bilo je usmjereno na praćenje razvoja te primjenu tada najnovijih tehnika izrade topografskih i katastarskih karata. Spomenuti napredak vidljiv je u kartografskim prikazima europskih i hrvatskih zemalja koji se nalaze u fundusu Zbirke. Rad vojnogeografskih instituta pridonio je razvoju i rasprostranjenijoj upotrebi topografske kartografije koja je u svom početku bila namijenjena isključivo za vojne potrebe, a s vremenom je stekla primjenu i u civilnom sektoru. Raznovrsna kartografska građa u izdanju bečkoga i beogradskoga Vojnogeografskog instituta sabrana u Zbirci svjedoči o teritorijalnim, upravnim i političkim promjenama te položaju Hrvatske unutar različitih državno-pravnih sustava tijekom 19. i 20. stoljeća, od Habsburške/Austro-Ugarske Monarhije do Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Iako je riječ o topografskim i tematskim kartama dvaju instituta, valja nam se osvrnuti i napomenuti da Zbirka posjeduje i ranije primjerke drugih izdavača koji nam mogu poslužiti u praćenju razvoja tipologije istih. Od izabranih karata iz fundusa Zbirke, kao najstarija može se istaknuti upravna karta Italije Carta amministrativa del Regno d’Italia co’ suoi stabilimenti politici, militari, civili e religiosi (inv. br. HPM/PMH-9582) iz 1813. u izdanju milanskog Instituta, prethodnika Carskoga i kraljevskoga Vojnogeografskog instituta, a kao najnovija topografska karta, s prikazom sisačkoga i okolnoga područja iz 1982. godine izrađena lijepljenjem listova, Sisak 1 i Sisak 2 (inv. br. HPM-102650) u izdanju Vojnogeografskoga instituta u Beogradu. Topografske i tematske karte, planovi te atlasi, prezentirani kao vrijedni materijalni povijesni izvori, svjedoci su određenih vremenskih i prostornih zbivanja, kako na europskom tako i na hrvatskom tlu. Ovakva je vrsta kartografske građe izrađivana u litografskoj tehnici (ponekad višebojna litografija), tisku i/ili u višebojnom tisku. Karte Carskoga i kraljevskoga Vojnogeografskog instituta s redakcijskim podatcima tiskane su na njemačkom jeziku s iznimkom navođenja toponomastičkih nazivlja djelomično i na jeziku prikazanog područja. Djelatnici i mjernici Vojnogeografskoga instituta u Beogradu, do provođenja vlastitih izmjera i izrade topografskih karata, služili su se kartama bečkoga Instituta na njemačkom jeziku, no od početka 20. stoljeća beogradski Institut tiskao je vlastite kartografske prikaze na srpskom jeziku. Logotip Vojnogeografskoga instituta u Beogradu, koji se sastoji od jednakostraničnoga trokuta unutar kojega je smještena zemaljska kugla s teleskopom, uglavnom je otisnut na omotima topografskih karata većih dimenzija (npr. prometna karta Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, inv. br. HPM-102634).

^[1] Museum 1846.–1996.: 119‒120.

^[2] Određen broj kartografske građe iz Zbirke bit će implementiran u e-katalog nakon restauracije.

Carski i kraljevski Vojnogeografski institut u Beču

Završetkom ratova za oslobođenje od osmanlijske vlasti (1683.–1699.) oslobođen je veći dio hrvatskih zemalja, područje Hrvatske do Une i južno od Velebita te Slavonija s većim dijelom Srijema. Veći dio oslobođenoga hrvatskog teritorija bio je integriran u Vojnu krajinu, organizirani obrambeni sustav od Osmanlija pod upravom Dvorskoga ratnog vijeća, dok su manji dijelovi ostali pod zapovjedništvom hrvatskoga bana. Sredinom 18. stoljeća prestala je obrambena funkcija Vojne krajine te se hrvatsko plemstvo nadalo da će njihovi posjedi ponovno biti uključeni pod ingerenciju Hrvatskoga sabora i bana. Međutim, to se nije dogodilo te je Vojna krajina postala golema habsburška vojarna pukovnijskoga tipa na otvorenom prostoru.^[3] Unatoč minuloj osmanlijskoj opasnosti, vidljive su određene teritorijalne, društvene i političke promjene na novooslobođenom hrvatskom području, poput izmjena granica, opustošenosti starih naselja, ali i naseljavanja stranih plemićkih obitelji (Odescalchi, Hilleprand Prandau, Eltz i dr.) od strane austrijske vlasti, što je dovelo do slabljenja moći domaćega plemstva te do jačanja višestoljetnoga otpora bečkom apsolutizmu. Područje Hrvatsko-slavonske Vojne krajine obuhvaćalo je gotovo polovicu hrvatskoga teritorija. Iako je činila sastavni dio Kraljevine Hrvatske i Slavonije, ostala je izvan vlasti Hrvatskoga sabora sve do 1873. godine, kada je započet proces razvojačenja, odnosno do 1881. godine, kada dolazi do sjedinjenja s civilnom Hrvatskom.^[4] Godine 1758. carica Marija Terezija, uslijed kriza i ratova koji su tijekom njezine vladavine zahvatili područje Habsburške Monarhije, provela je modernizaciju austrijskih oružanih snaga osnivanjem Glavnoga stožera intendanture austrijske vojske (Generalquartiermeisterstab) pod zapovjedništvom maršala Franza Moritza von Lacyja (1725.–1801.). Bila je to prva vojna ustanova koja se, među ostalim, bavila i sustavnom izradom topografskih karata. Zbog cijeloga niza provedenih državnih, društvenih i odgojno-obrazovnih reformi, poput profesionalizacije vojske te pohađanja vojnih i umjetničkih škola, ubrzo su stvoreni uvjeti za provođenje prve ili jozefinske topografske izmjere svih zemalja Habsburške Monarhije (1763.–1787.), nazvane po Josipu II., rimsko-njemačkom caru.^[5] Veći dio civilne Hrvatske i Slavonije, kao i Hrvatsko-slavonske Vojne krajine, bio je od 1774. do 1785. godine obuhvaćen premjerom, dok je premjer područja priobalne Istre i Dalmacije izostavljen.^[6] Zahvaljujući prvoj topografskoj izmjeri, austrijska kartografija ostvarila je znatan uspon i zavidne rezultate na području svjetske kartografije, s vremenom se usavršavajući upotrebom novih mjerničkih metoda te otkrivajući brže i učinkovitije tiskarske tehnike, što je u konačnici rezultiralo izradom i reprodukcijom geografskih karata visoke kvalitete. Jedan od najboljih kartografskih prikaza hrvatskih zemalja izrađen na temelju podataka prve topografske izmjere, a čuva se u Zbirci, jest karta Kraljevine Ugarske s vojnim i civilnim dijelovima Hrvatske i Slavonije naslova Mappa generalis regni Hungariae partiumque adnexarum Croatiae, Slavoniae et confiniorum militarium (inv. br. HPM/PMH-3895). Kartu je u Pešti 1806. godine izradio ugarski kartograf i vojni inženjer János Lipszky uz pomoć Hrvata Mirka Danijela Bogdanića. Jozefinske karte s topografskim opisima vrlo detaljno prikazuju reljefne oblike, hidrografsku mrežu, vegetaciju, prometnice, naselja, toponime te upravno-teritorijalni ustroj, a izrađene su u ondašnjem mjerničkom sustavu (Zoll ili bečki palac na karti je zapravo prikazivao 400 bečkih hvata ili Wiener Klafter koji odgovara današnjem mjerilu 1 : 28 800). Zbog vrlo opsežnoga geodetskog i kartografskog pothvata izrađene su karte sve do 1864. godine smatrane državnom i vojnom tajnom. Tijekom prve topografske izmjere austrijski mjernici i inženjeri radili su i na izradi katastarskih karata te planova zemljišnih posjeda Habsburške Monarhije, tzv. jozefinskoga katastra. Međutim, katastar nije obuhvatio sve hrvatske zemlje, već samo područje Hrvatsko-slavonske Vojne krajine, Rijeke i jednoga dijela Primorja.^[7] Primjena novih spoznaja i tehnika rezultirala je daljnjim razvojem austrijske kartografije, što je vidljivo na kartama izrađenima tijekom druge topografske izmjere (1806.–1869.), nazvane franciskanske, po Franji I., austrijskom i rimsko-njemačkom caru. Tada je u Beču 1856. godine izrađena i opća karta Austrijskoga Carstva – General Karte des Oesterreichischen Kaiserstaates mit einem grossen Theile der angrenzenden Lӓnder (inv. br. HPM/PMH-9985 – HPM/PMH-10003/a) – autora i ravnatelja Carskoga i kraljevskoga Vojnogeografskog instituta Josefa von Schede, temeljena na novim topografskim izmjerama. Schedina karta smatra se jednim od najboljih kartografskih prikaza zemalja Austrijske Carevine 19. stoljeća. Za Hrvatsku je najvažnija druga topografska izmjera jer su njome bile obuhvaćene sve hrvatske zemlje (izmjera Istre i Primorja 1821.–1824., Dalmacije 1851.–1854. te Hrvatske, Slavonije i Vojne krajine 1865.–1869.), što je rezultiralo izradom topografskih karata po listovima s prikazom hrvatskoga teritorija.^[8] Franciskanske karte nisu se uvelike sadržajno razlikovale od karata jozefinske izmjere, iako su izrađivane i u sitnijem mjerilu. Topografske karte prve i druge izmjere imale su prvenstveno vojnu primjenu, međutim 1810. godine dolazi do ukinuća njihovog tajnog korištenja na području Monarhije te je donesena odluka o njihovu tisku i slobodnom izdavanju, čime one dobivaju i civilnu važnost.^[9] Unatoč postepenoj civilnoj primjeni franciskanske i jozefinske karte bile su klasificirane kao državna i vojna tajna sve do 1864. kada je s njih ukinuta oznaka tajnosti uslijed čega dobivaju sve veću ulogu u civilnom sektoru.^[10] Sustavna katastarska izmjera svih hrvatskih zemalja s potpunim uvidom u gospodarsko i infrastrukturno stanje, a koja je rezultirala prvim franciskanskim katastrom, obavljana je u razdoblju od 1818. godine po etapama (područje Istre 1818.–1822., Dalmacije 1823.–1838., civilne Hrvatske i Slavonije te Hrvatsko-slavonske Vojne krajine 1847.–1877.).^[11] Također, u ovom se razdoblju može pratiti povijest nastanka te djelovanja Carskoga i kraljevskoga Vojnogeografskog instituta u Beču. Može se spomenuti godina 1800., kada je u Milanu tijekom francuske uprave na području sjeverne Italije osnovana preteča vojnogeografskoga instituta – Deposito della guerra (ratna čuvaonica). Spomenuta ustanova bavila se prikupljanjem, čuvanjem i izradom karata. Ranije je rečeno da se u fundusu Zbirke čuva upravna karta Italije iz 1813. godine naslova Carta amministrativa del Regno d’ Italia co’ suoi stabilimenti politici, militari, civili e religiosi (inv. br. HPM/PMH-9582) u izdanju milanskoga Instituta. S obzirom na odluke Bečkoga kongresa iz 1815. godine i mnogobrojne teritorijalne promjene na području Europe, vidljiv je interes austrijskih vlasti za daljnji razvoj milanske kartografske ustanove, koja je promijenila ime u Geografski institut. Stoga su 1839. godine preseljeni kompletna kartografska oprema i materijal milanskoga Instituta u Beč, gdje dolazi do spajanja s novoosnovanim Carskim i kraljevskim Vojnogeografskim institutom (K. u. K. Militärgeographisches Institut).^[12] Rad bečkoga Instituta bio je prvenstveno usmjeren na izradu karata Habsburške/Austro-Ugarske Monarhije u različitim mjerilima, među kojima se može spomenuti i niz specijalnih karata^[13] u mjerilu 1 : 75 000, tiskanih za vojne potrebe. Carski i kraljevski Vojnogeografski institut nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije mijenja naziv u Kartografski institut te nastavlja s radom neposredno pred izbijanje Drugoga svjetskog rata. Krajem 19. stoljeća Austro-Ugarska je Monarhija, provodeći teritorijalnu politiku širenja na zemlje jugoistočne Europe, potajno slala vojne kartografe u Bosnu i Hercegovinu, sa zadatkom kartografiranja dijelova Bosne i Hercegovine koji nisu bili prikazani na topografskim kartama. Austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine 1878. te aneksijom 1908. godine, kada Bosna i Hercegovina postaje dio državno-pravnoga sustava Monarhije, mjernički poslovi obavljani su s ciljem što kvalitetnije izmjere cjelokupnoga teritorija Bosne i Hercegovine.^[14] Poslovi izmjere i kartografiranja spomenutoga teritorija obavljeni su tijekom treće ili francjozefske topografske izmjere svih zemalja Austro-Ugarske Monarhije (1869.–1887.), nazvane po austrijskom caru Franji Josipu I. Veći broj karata izrađenih krajem 19. i početkom 20. stoljeća s tematskom odrednicom i prikazom austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine čuvaju se u fundusu Zbirke, primjerice opća karta naslova General – Karte / von / BOSNIEN UND DER HERCEGOVINA (HPM-101407 – HPM-101408). Također, karte i planovi s prikazanim položajima austrougarske vojske i zaposjedanjem pojedinih gradova Bosne i Hercegovine nastalih nakon 1878. godine preuzeti su iz fundusa nekadašnjega Narodnog muzeja (inv. br. HPM/PMH-9628 – HPM/PMH-9646). Može se spomenuti da su katastarski planovi ranijih izmjera i danas u upotrebi u Bosni i Hercegovini, ali i u pojedinim dijelovima Srbije i Crne Gore. U fundusu Zbirke čuva se darovana topografska karta bez naslova, izrađena tijekom treće topografske izmjere, iz 1885. godine, s prikazanim područjem Banske Hrvatske, od Medvednice i Moslavačke gore do Zrinske i Petrove gore (inv. br. HPM-102519), a koja je bila u vlasništvu unuka Metela Ožegovića (1814.–1890.), hrvatskoga političara, preporoditelja i baruna iz plemićke obitelji Ožegović Barlabaševački. Francjozefske karte bile su prve topografske karte namijenjene i široj javnosti, s prikazom cjelokupnoga hrvatskog teritorija, a čiji su pojedini listovi u upotrebi i danas.^[15] Ovdje se može izdvojiti desetak planova s prikazom bitaka iz Prusko-austrijskoga rata 1866. godine, npr. naslov Plan zu den gefechten bei Münchengrätz 28. Jun 1866. (inv. br. HPM/PMH-19732), zatim pozamašni broj specijalnih karata izrađenih na temelju treće ili francjozefske topografske izmjere s prikazom dijela hrvatskoga teritorija (HPM/PMH-5362 – HPM/PMH-5438) te specijalna karta područja S. Dona di Piave, izrađena tijekom posljednjega austrougarskog prodora preko rijeke Piave 1918. godine (inv. br. HPM/PMH-12578). U odnosu na jozefinske i franciskanske karte, vidljive su određene promjene na francjozefskim kartama. Primjerice, od načina na koji je prikazan cjelokupni kartografski sadržaj, uključujući bogatstvo toponima, do označavanja visinskih reljefnih razlika koje su tada prvi put prikazane.^[16] Austro-Ugarska Monarhija pokrenula je 1896. godinu četvrtu ili Beckovu preciznu izmjeru na temelju novih geodetskih i kartografskih saznanja, ali zbog izbijanja Prvoga svjetskog rata ta izmjera nije završena.^[17] Proučavanjem dokumentacije Zbirke i inventarnih knjiga uočeno je da je otkupljeno više kartografske građe Carskoga i kraljevskoga Vojnogeografskog instituta u Beču, što svjedoči o položaju i ulozi hrvatskih zemalja tijekom višestoljetne zajedničke teritorijalne, državno-pravne te kulturne povijesti. Uglavnom se radi o otkupima specijalnih karata s određenim listovima hrvatskoga teritorija tiskanih krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a također je zastupljena i kartografska građa iz razdoblja Prvoga svjetskog rata. Može se spomenuti i plan Doberdoba (inv. br. HPM/PMH-15900) s prikazanim talijanskim ratištem na rijeci Soči i obrambenim položajima V. sočanske armije pod zapovjedništvom generala Svetozara Borojevića iz jeseni 1915. godine te pregledna karta s prikazanim rasporedom postrojbi na području XIII. zagrebačkog korpusa tijekom 1918. godine naslova Übersichtskarte über die Dislokations und Unterkunftsverhällnisse der Truppen im Militӓrkommandobereiche Zagreb (inv. br. HPM/PMH-15877). Dvadeset tiskanih sekcija specijalne (topografske) karte Austro-Ugarske Monarhije iz razdoblja Prvoga svjetskoga rata s prikazom područja Galicije i Bukovine darovao je Hrvatskom povijesnom muzeju domobranski časnik Ivan Henneberg, sudionik Prvoga svjetskog rata (inv. br. HPM-83733 – HPM/PMH-83752). U Dokumentarnoj zbirci I Hrvatskoga povijesnog muzeja, među širom ostavštinom Vladimira Horvata čuvaju se četiri topografske karte s listovima sočanske bojišnice naslova Trient, Rovereto-Riva i Gorizia (inv. br. HPM/PMH-22383 – HPM/PMH-22386). Završetkom Prvoga svjetskog rata i raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. znatan broj kartografskih prikaza iduće je godine Narodnom muzeju predala demobilizirana carska i kraljevska Varaždinska pješačka pukovnija br. 16. Ovdje se mogu izdvojiti važnije karte poput nekoliko svezaka općih karata srednje Europe s različitim brojem listova, naslova General Karte von Central Europa (inv. br. HPM/PMH-9670 – HPM/PMH-9692, HPM/PMH-9693 – HPM/PMH-9715, HPM/PMH-9716 – HPM/PMH-9738, HPM/PMH-9739 – HPM/PMH-9761, HPM/PMH-9762 – HPM/PMH-9782, HPM/PMH-9783 – HPM/PMH-9798, HPM/PMH-9799 – HPM/PMH-9818, HPM/PMH-9819 – HPM/PMH-9841, HPM/PMH-9842 – HPM/PMH-9853/a, HPM/PMH-9872 – HPM/PMH-9896/a, HPM/PMH-10004 – HPM/PMH-10031), te opća karta Austrijske Carevine General Karte des Oesterreichischen Kaiserstaates mit einem grossen Theile der angrenzenden Lӓnder autora Josepha von Schede (inv. br. HPM/PMH-9985 – HPM/PMH-10003/a).

^[3]Buczynski: 1997., 9, 15-16; Hrvatski povijesni atlas: 2018., 198.

^[4]Pandžić: 1988., 20; Vojna krajina, http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65199 (12.3.2021.).

^[5] Frangeš: 2012., 29.

^[6] Ibid., 32., 37.

^[7] Pahernik: 2012., 20, 23; Frangeš: 2012., 30, 32‒37, 48.

^[8] Frangeš: 2012., 41‒44.

^[9] Marković: 1993., 306.

^[10] Frangeš: 2012., 32.

^[11] Ibid., 44‒46.

^[12] Frangeš: 2012., 40; Almer: 2008., 77‒79.

^[13] Drugi naziv za topografske karte u mjerilu 1 : 75 000.

^[14] Marković: 1993., 341‒342, 346.

^[15] Frangeš: 2012., 47.

^[16]Lapaine, Tunjić, Frančula: 1997., 56.

^[17] Frangeš: 2012., 47.

Vojnogeografski institut u Beogradu

Godine 1920. osnovan je Vojnogeografski institut u Beogradu, sljednik Topografskoga odjela Vrhovne komande, a čiji se početci djelovanja mogu pratiti još od 1876. godine. Završetkom Prvoga svjetskog rata i raspadom Austro-Ugarske Monarhije te formiranjem zajedničke južnoslavenske države 1. prosinca 1918. godine (Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca), beogradski je Vojnogeografski institut u novoj državnoj zajednici imao vodeću ulogu u razvoju i primjeni novih spoznaja iz područja tehničkih znanosti geodezije i kartografije.^[18] Zbog političkih, društvenih i teritorijalnih promjena časnici geodeti podrijetlom iz Hrvatske, Slovenije te Bosne i Hercegovine, a koji su do 1918. godine radili u Carskom i kraljevskom Vojnogeografskom institutu, premješteni su na rad u beogradski Vojnogeografski institut. Rad novoga instituta bio je orijentiran na poslove terenskoga snimanja i obavljanja topografskih izmjera cjelokupne južnoslavenske države, što je u konačnici rezultiralo izradom i tiskom topografskih karata prvenstveno vojne, a kasnije i civilne važnosti. Za izradu novih topografskih karata, mjernicima i inženjerima kao temeljni materijal poslužile su topografske karte u izdanju Carskoga i kraljevskoga Vojnogeografskog instituta u Beču.^[19] Za potrebe fundusa Zbirke otkupljena je nekolicina kartografskih prikaza u izdanju Vojnogeografskoga instituta u Beogradu među kojima se može izdvojiti karta Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca sadržajnoga naslova Vojno-teritorijalna podjela Kraljevine SHS s prikazanom vojno-upravnom podjelom na 33 oblasti (inv. br. HPM/PMH-15882). Prilikom određivanja granica vojnih oblasti na području Hrvatske nisu uzete u obzir administrativne granice iz razdoblja Austro-Ugarske Monarhije. Naime, pojedini hrvatski krajevi koji su do 1918. godine bili dijelom Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije priključeni su drugim oblastima te stoga navedena karta svjedoči o prekidu kontinuiteta hrvatskih povijesnih pokrajina i zemalja.^[20] Veći broj topografskih karata u različitim mjerilima (1 : 50 000, 1 : 100 000, 1 : 200 000, 1 : 300 000 i 1 : 500 000), izrađenih od međuratnoga razdoblja do osamdesetih godina 20. stoljeća, s listovima hrvatskoga teritorija u južnoslavenskoj državi čine znatan dio fundusa Zbirke. Različitim vrstama kartografske građe treba pripojiti i nekolicinu tematskih karata u izdanju beogradskoga Instituta, poput reproducirane prometne karte Kraljevine Jugoslavije naslova Karta automobilskih puteva Kraljevine Jugoslavije iz 1939. godine (inv. br. HPM/PMH-22881). Od otkupljene kartografske građe koja prikazuje razdoblje tijekom i neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata^[21] mogu se spomenuti dva atlasa: Istoriski atlas oslobodilačkog rata naroda Jugoslavije 1941.–1945. s prikazanim slijedom događaja narodnooslobodilačkoga rata na teritoriju Jugoslavije te drugi atlas na francuskom jeziku naslova Cartes sur la structure ethnique de la Marche (inv. br. HPM-33349). Atlas etničke strukture na području Julijske krajine bio je izrađen za parišku Mirovnu konferenciju 1946. godine za potrebe pregovora o razgraničenju između Italije i Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Navedeni atlas bio je u vlasništvu Vladimira Bakarića. Nakon Drugoga svjetskog rata intenzivira se sve veća kartografska djelatnost i izvan Vojnogeografskoga instituta te dolazi do osnivanja civilnih kartografskih ustanova, poput Učila u Zagrebu 1946. te Geokarte u Beogradu 1947. godine.^[22] Kartografska djelatnost s vremenom se proširila i na visokoškolske te znanstvene ustanove, poput kartografskih zavoda Ljubljanskoga i Zagrebačkoga sveučilišta koji su izdavali opće, tematske i školske karte, te na Jugoslavenski leksikografski zavod, koji je izdavao vlastita izdanja atlasa i karata većih dimenzija.^[23] Fundus Zbirke s vremenom je postao bogatiji za približno stotinu darovanih listova topografskih karata različitih mjerila, od 1 : 50 000 do 1 : 500 000, tiskanih od sredine 20. stoljeća u izdanju Vojnogeografskoga instituta u Beogradu. Među darovanom kartografskom građom treba izdvojiti i preglednu prometnu kartu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u mjerilu 1 : 500 000, s detaljno prikazanom prometnom mrežom iz 1974. godine naslova Karta SFRJ (inv. br. HPM-102634) te preglednu topografsku kartu Jugoslavije načinjenu od nekoliko listova s označenom državnom granicom, upravno-teritorijalnim ustrojstvom, prometnom infrastrukturnom mrežom te označenim lokacijama kulturno-povijesne baštine. Navedena karta nalazila se u zapovjedništvu V. Vojne oblasti JNA sa stožerom u Zagrebu (inv. br. HPM-102632).

^[18] Ibid., 59.

^[19] Ibid., 59.

^[20] Boban: 1992., 23‒24; Matković: 1999., 106‒107.

^[21] Poslije Drugoga svjetskog rata pojedina kartografska građa preuzeta je iz fundusa nekadašnjega Ratnog arhiva i muzeja Nezavisne Države Hrvatske; kartografska građa koja svjedoči o narodnooslobodilačkom ratu ušla je u fundus nekadašnjega Muzeja narodnog oslobođenja Hrvatske (kasnije Muzej revolucije naroda Hrvatske) sukladno politici i posebnim uputama ‒ „Upute za prikupljanja materijala iz Narodno-oslobodilačke borbe za Muzej narodnog oslobođenja“, Zagreb, 1945.

^[22] U fundusu Zbirke zastupljene su i opće karte Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, kao što je karta Federativna Narodna Republika Jugoslavija (inv. br. HPM-32370) te karta Socialistična Federativna Republika Jugoslavija (inv. br. HPM-93715) u izdanju zagrebačkoga poduzeća Učila. Uz spomenute pregledne karte, poduzeće je izdavalo i povijesne karte hrvatskih zemalja naslova Hrvatska prije doseljenja Hrvata, Hrvatska u doba narodnih vladara, Hrvatska u kasnom srednjem vijeku, Hrvatska u XIX. stoljeću (do 1918.) te Hrvatska u XX. stoljeću (poslije 1918. godine) autora dr. Josipa Lučića (inv. br. HPM-102987 – HPM-102991).

^[23] Frangeš: 2012., 91; Puceković: 2014., 33.

Završna riječ o e-katalogu

U Kartografskoj zbirci Hrvatskoga povijesnog muzeja čuva se više od 1000 topografskih i tematskih karata tiskanih od početka 19. do kraja 20. stoljeća koje su izdavale dvije važne kartografske ustanove na području srednje i jugoistočne Europe: Carski i kraljevski Vojnogeografski institut u Beču te Vojnogeografski institut u Beogradu. Prezentirana kartografska građa od velike je kulturno-povijesne, ali i nacionalne važnosti jer izravno svjedoči o teritorijalnim, upravnim i kulturološkim promjenama hrvatskoga teritorija i hrvatskih zemalja u spomenutom razdoblju.

Politika prikupljanja kartografske građe nacionalnoga povijesnog muzeja, a koja svjedoči o navedenom razvoju i integracijskim procesima hrvatskoga teritorija i zemalja, zasniva se na načelima otkupa i darovanja. Stoga su kartografska izdanja spomenutih instituta prikupljana sustavno i ciljano. Kao posljedica mnogobrojnih povijesnih promjena na području Hrvatske u 20. stoljeću, a koje su rezultirale raspadom državno-pravnih sustava (Austro-Ugarska Monarhija, Država Slovenaca, Hrvata i Srba, Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Jugoslavija, Nezavisna Država Hrvatska, Demokratska Federativna Jugoslavija, Federativna Narodna Republika Jugoslavija i Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija), građa nastala radom bečkoga i beogradskoga Vojnogeografskog instituta također je postala dio Kartografske zbirke Hrvatskoga povijesnog muzeja.

Prvim e-katalogom, naslova Karte vojnogeografskih instituta u Hrvatskom povijesnom muzeju, prezentirana je dosad neobjavljena kartografska građa vojnogeografskih instituta u Beču i Beogradu iz fundusa Kartografske zbirke koja pridonosi njezinoj povijesnoj valorizaciji i važnosti. Odabrane topografske i tematske karte, planovi i atlasi, prezentirani u ovom katalogu, zasigurno će oplemeniti i prvi stalni postav Hrvatskoga povijesnog muzeja.

Izvori, bibliografija i literatura

Almer, Franz, „Das k.u.k. militärgeographische Institut“, Comm. in Asteroseismology, 149, Graz, 2008., str. 76‒82.
Bakrač, Saša T., Radojčić, Stevan i Sekulović, Dragoljub, „140 godina Vojnogeografskog instituta – društveno-političke, vojne i profesionalne okolnosti postojanja“, Vojno delo, 68 (7), 2016., 393‒411.
Boban, Ljubo, Hrvatske granice od 1918. do 1991. godine, Školska knjiga: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1992.
Borošak Marijanović, Jelena (ur.), Dadoh zlato za željezo: Prvi svjetski rat u zbirkama Hrvatskog povijesnog muzeja, katalog izložbe, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 2011.
Brstilo Rešetar, Matea, Nevešćanin, Ivica i Smetko, Andreja (ur.), 1918. prijelomna godina u Hrvatskoj, katalog izložbe, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 2018.
Buczynski, Alexander, Gradovi Vojne krajine, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1997.
Collectio Felbar, URL: http://www.felbar.com/hr/home (12.3.2021.)
„Custoza“, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, URL: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13019 (9.4.2021.)
Dugački, Vlatka i Regan, Krešimir (ur.), Hrvatski povijesni atlas, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2018.
Filipović, Ratimir, Bosna i Hercegovina na geografskim kartama od prvih početaka do kraja XIX vijeka, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1970.
Frančula, Nedjeljko, Lapaine, Miljenko i Jazbec, Ivo-Pavao, Kartografski rječnik, Hrvatsko kartografsko društvo: Naklada Dominović, Zagreb, 2020.
Frangeš, Stanislav (ur.), Topografske karte na području Hrvatske, Državna geodetska uprava, Zagreb, 2012.
„Galicija“, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, URL: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21072 (4.5.2021.)
Houška, Mladen i Mačković, Romana, XIII. zagrebački korpus u I. svjetskom ratu, katalog izložbe, Sv. Ivan Zelina: Muzej Sveti Ivan Zelina, 2014.
„Istorijat“, Vojnogeografski institut „general Stevan Bošković“, http://www.vgi.mod.gov.rs/lat/209/istorijat-209 (20.5.2021.)
„karta“, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, URL: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30670 (22.3.2021.)
Lapaine, Miljenko, Tunjić Ivka, Frančula Nedjeljko, „Hrvatski kartografi u doba starih izmjera na području uže Hrvatske i Slavonije“, Geodetski list, 1, 1997., 53‒71.
„Londonski memorandum (Memorandum o suglasnosti između vlada Italije, Ujedinjenoga Kraljevstva, Sjedinjenih Američkih Država i Jugoslavije o Slobodnom Teritoriju Trsta)“, Istarska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, URL: http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1563 (22.3.2021.)
Marjanić, Danijela, „Svetozar Borojević od Bojne – zapovjednik austrougarskih postrojbi na Jugozapadnom (talijanskom) bojištu u Prvom svjetskom ratu 1915.–1918.“, Fontes, 21, 2015., 51‒68.
Marković, Mirko, Descriptio Bosnae & Hercegovinae: Bosna i Hercegovina na starim zemljovidima, AGM, Zagreb, 1998.
Marković, Mirko, Descriptio Croatiae: Hrvatske zemlje na geografskim kartama od najstarijih vremena do pojave prvih topografskih karata, Naprijed, Zagreb, 1993.
Matković, Hrvoje, Suvremena politička povijest Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske‒Policijska akademija, Zagreb, 1999.
Militär-Almanach und Schematismus 1791–1914, URL: https://library.hungaricana.hu/hu/collection/austrian_state_archives_MilitarAlmanachSchematismus/ (22.4.2021.)
„Osimski sporazumi“, Istarska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, URL: http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1972 (22.3.2021.)
Pahernik, Mladen, Vojna topografija I-topografski objekti zemljišta, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske‒Oružane snage Republike Hrvatske‒Hrvatsko vojno učilište „Petar Zrinski“, Zagreb, 2012.
Pet stoljeća zemljopisnih karata Hrvatske (15. – 19. stoljeće), katalog izložbe, Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb, 1998.
„Prusko-austrijski rat 1866.“, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, URL: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50864 (19.4.2021.)
Puceković, Branko, „Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000 u izdanju Vojnogeografskog instituta u Beogradu“, Geodetski list, 68 (91), 1, Zagreb, 2014., 33‒46.
„Revolucija 1848 – 1849.“, Proleksis enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, URL:https://proleksis.lzmk.hr/43840/ (19.4.2021.)
„Risorgimento“, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, URL: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52981 (9.4.2021.)
„Sighet“, Holocaust Encyclopedia. United States Holocaust Memorial Museum, URL: https://encyclopedia.ushmm.org/content/en/article/sighet (4.6.2021.)
„Slobodni Teritorij Trsta (STT)“, Istarska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, URL: http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2523 (22.3.2021.)
Slukan Altić, Mirela, Povijesna kartografija: kartografski izvori u povijesnim znanostima, Meridijani, Samobor, 2003.
Slukan Altić, Mirela, „Povijest županijskog upravno-teritorijalnog ustroja Bjelovarsko-bilogorske županije“, Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački rad i umjetnički rad u Bjelovaru, 2, 2008., 9‒33.
Škiljan, Maja (ur.), Museum 1846.–1996., katalog izložbe, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 1996.
Tominac, Nikola, „Ličani u okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. godine“, Hercegovina: časopis za kulturno i povijesno nasljeđe, 6, 2020., 233‒270.
Topoljak, Jusuf, Lapaine, Miljenko, Tuno, Nedim i Mulahusić, Admir, „Analiza vanjskih elemenata sadržaja katastarskih planova stare izmjere Bosne i Hercegovine“, Geodetski list, 1, 2017., 55‒76.
Valentić, Mirko (ur.), Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća – 1: Gradiška pukovnija, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1999.
Vasiljević, Slavko S., Amović, Mladen Z., Višnjić, Radenko I., „Katastarski planovi prema podjeli bečkog vojnogeografskog instituta“, Vještak: časopis iz oblasti i teorije i prakse vještačenja, 2 (2), 2016., 219–223.
„Vojna krajina“, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, URL: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65199 (12.3.2021.)
Župan, Robert, Vojna topografska karta mjerila 1 : 25 000, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu Geodetski fakultet, Zagreb, 2003.

HRVATSKI POVIJESNI MUZEJ